Grupni portret s damom

Možda je i fotografija koju vidite nastala u njemačko-francuskoj koprodukciji i srpskoj režiji, kao istoimeni (vidi naslov) film velikana „crnog talasa" Aleksandra Petrovića? A možda i nije?

Možda je Marta Kos smislila da fotografijom sa vrhom Nove srpske demokratije (i pripadajućim rektorom UCG) pošalje poruku Aleksandru Vučiću da može da se slika sa uticajem na Andriju Mandića? A možda i nije?

Možda je fotografija Komesarkin način da crnogorskoj opoziciji pošalje poruku o „čeličnom prijateljstvu“ sa predsjednikom Skupštine i podršci njegovoj namjeri da i nakon izbora 2027. iz vlasti mijenja Crnu Goru, sve dok je ne učini srpskom ili, barem, etnofederalnom? A možda i nije?

Slike bije glas da govore više od hiljadu riječi. Ova priča previše i izaziva konfuziju. Ili ne izaziva?

Bez i primisli da neupitan savjetujem NSD, isključivo stoga što mi je to u opisu posla, primijetiću da, iako nije pretjerano omiljen među crnogorskim Srbima, Aleksandar Vučić bi na imaginarnim izborima unutar tog korpusa glatko pobijedio Martu Kos. Još važnije, poluge koje ovđe u rukama drži predsjednik Srbije i dalje su znatno jače od Komesarkinog instrumentarija. Hoću reći da svojim obavještajnim, crkvenim, medijskim i finansijskim kanalima Vučić može odliti mnogo više glasova sa konta NSD, nego što ih slovenačka političarka može namaći partiji Andrije Mandića. A, na kraju, je l' te, od procenata mnogo toga zavisi, pa i ko će đe biti ljeta gospodnjeg 2027.

Ako su, pak, u pravu oni koji na fotografiji vide podršku Marte Kos „novom srpskom odgovoru“, otvara se pitanje, ne samo Komesarkine odanosti vrijednostima – odsustvo te komponente kod naših evropskih „prijatelja“ već smo „normalizovali“, nego smislenost takvoga poteza iz ugla NSD. Najlakše bi ga bilo pomisliti da neke čaše nijesu bile prazne kao što su izgledale, ali – ovđe se radi o ozbiljnim stvarima. Pod uslovom da se budućnošću Crne Gore neko bavi zaista ozbiljno.

Ostavimo po strani, dakle, to što Komesarka EU ne bi smjela ni u primisli da podržava promjenu karaktera Crne Gore iz građanske i sekularne države u srpsku i svetosavsku. Ne bi karijerna diplomatkinja smjela sebi da dozvoli „gaf“ intimiziranja sa jednom strankom (i pridruženim rektorom UCG) - pa se, opet, baš tako ponašala. Nerazumna bi bila, i to je ključno pitanje, lakoća/naivnost njenog klađenja na pogrešnog „konja“, odnosno na nemoguć ishod društveno-političkog prekomponovanja Crne Gore.

Jer ono što mnogima djeluje da Komesarka podupire u paketu sa predsjednikom Skupštine, jednostavno – neće se desiti!

Niti će se desiti promjena karaktera Crne Gore, niti će se desiti identitetska alhemija – preobražaj Crnogoraca u Srbe. Dobar odgoj ne dozvoljava mi da upotrijebim adekvatnu riječ za one koji vjeruju da hoće. Zato ću reći: draga Marta, samo Vi nas uvedite u EU, biće vremena da upoznate dobri duh Crne Gore koji će izjaloviti staru velikosrpsku agendu u novom pakovanju. Ako Vas to upoznavanje uopšte bude zanimalo kad okončate mandat. A za kardinalno nerazumijevanje biti ove zemlje, koje demonstrirate iz posjete u posjetu, imate savršen alibi u onima preko kojih stičete sliku o Crnoj Gori. Sa njima ni najviši vrh Crne Gore nećete potrefiti.

Da parafraziram Andrića (Ivo, nobelovac, pisac i diplomata koji je, poput Marte, znao vući kontroverzne poteze), nevjerovatno je koliko često za sreću fali samo malo, a još nevjerovatnije koliko se često to malo nikad ne desi. Da je Jovan Jole Vučurović, u objašnjenju Mandićeve svježe lansirane parole o „novom srpskom odgovoru“, metnuo samo jedno „i“, ispred onoga da će „srpski političari uvesti Crnu Goru u EU“ – sve bi bilo OK. Komesarka Kos uradila bi više za evropsku budućnost Crne Gore da je lideršipu NSD (i pripadajućem rektoru UCG) sugerisala da priključe to inkluzivno „i“, nego što se slikala sa njima kao sa raspojasanim „europejcima“. Sjetiće se Budo Aleksić da je Aleksandar Makedonski propao zbog jednog izostavljenog zareza, tako daaa...

Nije, međutim, isključeno, da Andrija Mandić sam uvidi potencijalno istorijski značaj jednog slova za budućnost Crne Gore. Konačno, tako bi bilo bolje. Domaćom pameću do rješenja. U suprotnom, ako se lideru NSD osladilo da sa pozicije vlasti oslobađa Crnu Goru od crnogorskog identiteta i da od nje pravi izlaz na more Srpskog sveta, čeka ga poraz veći od svih prije 2020. Čeka ga žig glavnog krivca što će na mnogaje decenije Crnogorci u crnogorskim Srbima gledati opasnost po Crnu Goru i sebe, one koji samo preže priliku da za račun Beograda zatru crnogorsko ime. Ta politika nikome dobra donijeti neće, nastavićemo da se međusobno mrcvarimo i saplićemo, kako i sam Mandić to sve češće voli reći, „našu Crnu Goru“ – na putu ka EU, ama i na putu u budućnost.

I na primjeru današnjeg Dana državnosti bjelodano je – i kad kažemo antifašizam, i kad kažemo Crna Gora, ne da nam ti pojmovi nemaju isti sadržaj, nego toliko jedan sa drugim veze nemaju da različito zvuče. Dalek je i put do tačke našega dogovora u odnosu prema ljudskosti, čak i da ne vodi preko Srebrenice, a vodi. Zato, draga Marta, obratitite pažnju barem na vrijednosne svetinje! Jesmo spremni da mnogo toga žrtvujemo zbog ulaska u EU, ali njih ne damo. A, valjda, nema ni potrebe, računam da smo barem tim povodom na istoj strani! Ili nijesmo? Dokle god se sporimo o genocidu i ratnim zločincima, svaki kompromis o drugim pitanjima privremen je kao privremeno zatvorena poglavlja u pregovorima sa EU.

Uostalom, imate Vi i u Sloveniji koga da pitate za savjet o Crnoj Gori. Milana Kučana, na primjer. Vjerujem da mu imate broj telefona, ako nemate, pomoći ću.

Na kraju, bez imalo želje da zvuči kao prijetnja, a uz punu svijest da će neminovno izgledati kao parola, naglašavam: iskusnom političaru u zreloj životnoj dobi (Andrija Mandić odgovara opisu) trebalo bi da pomogne u prepoznavanju pravog poteza ono što je imao kad da nauči: nije mudro insistirati na onome što se nikad neće desiti!!!

Valjda su dva 13. jula dovoljna za nauk da je vječna Crna Gora. A bogami i Crnogorci. Ako se to poštuje kao „crveno slovo“, onda neće biti teško doći do definicije odnosa sa crnogorskim Srbima u kojoj se, umjesto rastavnog veznika „ili“, koristi sastavni „i“. Ali, a najvažnije je uvijek nakon ali, ako je plan da se nastavi simbolično zapišavanje crnogorske istorije (pardon, uvažena Komesarko), s pozicije vlasti, poput najavljenog dovođenja patrijarha Porfirija na Vučji do, radi budućeg zapišavanja crnogorske zemlje – taj cilj ne može biti ostvaren!

Tako Vam je to, uvažena gospođo Kos. „Crna Gora jeste mala ali to ne utiče na njenu veličinu“! Ta genijalna rečenica Branka Baletića prva je lekcija u razumijevanju Crne Gore. Neka Vam, "draga Marta" (oslovljena jezikom naših zvaničnika) to bude prvi korak do uspona na Zlu kolatu, najviši vrh Crne Gore.

Srećan Dan državnosti Crne Gore svima koji ga slave!

Najnovije vijesti u vašem džepu!