Moskovija carstvo zla: EU nije bez problema, ali u njoj se slobodno ispovijeda pravoslavna vjera, bez jeresi „ruskoga svijeta”

• Slava Isusu Hristu! Danas punoća Pravoslavne crkve Ukrajine još jednom svečano molitvom i bogosluženjem poštuje našega duhovnog oca, krstitelja naše drevne Kijevske države (Київської держави) – ravnoapostolnog kneza Volodimira (Володимира).

• Počeci hrišćanstva u zemljama Ukrajine-Rusi (України-Руси) datiraju iz apostolskih vremena, kada je sv. Andrej Prvozvani došao na Krim sa propovijedanjem Jevanđelja, a zatim se popeo na obale Dnjepra. Od tada se svjetilnik vjere nije ugasio kod naših predaka. Ali, upravo zahvaljujući trudu kneza Volodimira, hrišćanstvo je postalo vjera većine našega naroda, a jevanđelske zapovijesti vodič u razvoju drevne ukrajinske države.

• I zato danas slavimo, ne samo crkveni praznik u čast kneza Volodimira i Krštenja Ukrajine-Rusi koje je izvršeno po njegovom nalogu, već i Dan ukrajinske državnosti. Time ističemo da, iako je obnovljena nezavisnost Ukrajine stara 35 godina, kamen temeljac sâme naše države jeste njezino Krštenje.

• Stoga, Ukrajina ima preko hiljadu godina istorije i ima starinu značajniju u poređenju sa Moskovijom (Московію), koja neosnovano polaže pravo na naše nasljeđe, nastojeći da ga prisvoji.

• Zahvaljujući Krštenju, Ukrajina-Rus je prije više od hiljadu godina ušla u zajednicu hrišćanskih država Evrope, potvrđujući civilizacijski izbor našega naroda. Za ovaj izbor, koji smo zajedno branili na našim trgovima tokom revolucija u skorije vreme, ukrajinski se narod bori i sada. Jer cilj Moskovije, kao carstva zla, a ona taj cilj ne krije, jeste da spriječi našu istinsku slobodu i nezavisnost. Ne dozvoljavaju nam da se konačno oslobodimo jarma „ruskoga svijeta” i vrnemo se u naš evropski dom.

• Moramo biti svjesni da se nijedan oblik zemaljske uprave i poretka ne može smatrati potpuno savršenim. Dokle gođ grijeh djeluje u ljudima, on djeluje i u ljudskim zajednicama, manifestuje se i u životu država i njihovih udruženja. Međutim, čak i u tim uslovima nesavršenoga svijeta, pozvani smo da biramo bolje i odbačujemo gore, koristeći za to mjeru plodova.

• Koje plodove nam donosi „ruski svijet“? Iskrivljavanje jevanđelskoga učenja, ropsko pokoravanje zemaljskoj tiraniji, lišavanje slobode, iskorijenjivanje ukrajinskoga identiteta, svakodnevno uništavanje, ubistva i patnje.

• Evropska unija ima mnogo problema, ali u njoj se slobodno može propovijedati Jevanđelje i ispovijedati pravoslavna hrišćanska vjera, neiskrivljena jeretičkim učenjem „ruskoga svijeta”. Evropa, osobito u poređenju sa Rusijom i njezinim satelitima, ostaje prostor slobode u kojem se može sačuvati i zaštititi svoj nacionalni, duhovni i kulturni identitet. Ujedinjena Evropa, zajedno sa svojim saveznicima, sposobna je da se odupre neprijateljskim nasrtajima i da ostane mjesto bezbjednosti.

• I otuda je izbor za nas očigledan – sabor arhijerejâ dosljedno podržava put koji je izabrao naš narod: jedinstvo sa evropskom demokratskom zajednicom. Istovremeno, smatramo svojom dužnošću, zajedno sa drugim vjerskim zajednicama Ukrajine i institucijama civilnoga društva, da štitimo duhovno, moralno i kulturno nasljeđe našega naroda, vrijednosti tradicionalne, koje određuju njegovu jedinstvenost.

• Istorijski put našega naroda svjedoči da smo postigli uspjeh kada smo ujedinili svoje napore, prevazišli unutrašnje nesporazume i sačuvali javni mir. Jednovremeno, najgore stranice naše prošlosti često su bile povezane sa unutrašnjim svađama, podsticanjem neprijateljstva u društvu, bratoubilačkim sukobima, što su naši vanjski protivnici vješto koristili. Ukazujući na ovu nevolju, veliki hetman Ukrajine Ivan Stepanovič Mazepa u svojoj „Dumi” („Думі”) napisao je: „Kroz neslogu svi su izginuli, sâmi sebe su pobijedili”.

• Moramo da naučimo dobre lekcije iz sopstvene istorije, od kojih je jedna za nas, kao đecu Pravoslavne crkve Ukrajine, očuvanje jedinstva, njezin rast i razvoj. Na kraju krajeva, sudbina Crkve je neraskidivo povezana sa sudbinom Ukrajine. Jer samo u nezavisnoj, ujedinjenoj, demokratskoj Ukrajini, u državi koja poštuje i štiti vjerske slobode, naša Crkva ima najbolje mogućnosti za svoj razvoj. I obrnuto – bez duhovne nezavisnosti od ruskoga carstva zla, bez konačnog odbačivanja lažne doktrine „ruskoga svijeta”, državnost i suverenitet Ukrajine će ostati pod prijetnjom.

Najnovije vijesti u vašem džepu!