Kultura
Ovo, nažalost, jeste pseudohistorija
Onog dana, nakon oslobođenja od okupatora, kad je džadom između dućana, od parnog mlina prema moru, krenula omanja kolona.
Utegnuti u uniforme, nakrivljenih kapa s petokrakom preko zarasle kose, umorni a nasmijani, noseći puške o ramena marširali su albanski i crnogorski vojnici u jednom stroju.
Poneki od dugajlija preko desnog ramena stezao je krupnom šakom mitraljez. Pored dućana stoje grupice ljudi koji plješću. Osmjesi partizana nijesu mogli da skriju njihove upale obraze, ali su svi pjevali neobuzdano, grlato, nadmećući se ko će koga nadglasati. Pozdravljali su netom stečenu slobodu.
Na čelu čete stupala su dva borca noseći dvije zastave – trobojku sa crvenom petokrakom i crveni barjak sa crnim orlom na sredini. Povici na dva jezika, na transparentima ispisane albanske i crnogorske parole koje narodu obećavaju svenarodno bratstvo.
Ravnodušan na krilatu euforiju i povike povukao je prema sebi jednu stranu škurete i pošao korak unazad, oslonjen na zid da ga ne vide - naslijeđen nagon čovjeka koga je iskustvo naučilo: u opštoj radosti treba sakriti svoje nevolje.
Nikad mu nije odgovarala navala masovnih emocija, malo koja svečanost svenarodna. Ali se sada, ipak, radovao tihujuću. Krvnici oba naroda pali su i više se neće dići. Treba da plate krvosmutnju i okupaciju oba naroda.
Proslava kojoj svjedoči i njemu je draga, mada je krivo shvaćan i dosta zla pretrpio. Znao je, ipak: ne postoje slavlja u kojima nije, poput embriona, umetnuta klica budućih nemira. Kojih malo ko sluti. Sada, u masi, bujaju zanos i polet, što bi iko od učesnika u pučkoj svečanosti trebalo da zna da se već spremaju nove nevolje ljudima. Izvoru treba vrijeme da izbistri.
Mudar je onaj koji se svemu dobrom raduje suzdržano. Slavljenja i praznike preporučuju silnici, oni nameću ushićenje. Moćnike zbilja daruju ideale zanesena rulja ne poznaje, ali slijedi njihove pozive i nada se boljem. Ovo slavlje sluti dobu u kome svi treba da odahnu, a onaj koji je naredio vojnicima da stanu u stroj, ubijedio narod da marširanju aplaudira - taj je odgovoran.
General se postaje kada komanduješ da se ruši i ubija. Rijetki od njih stanu na čelo jurišnika, komandante zamijene razvijene zastave koje nose barjaktari. Ima li generala koji su visoki čin stekli radi zasluga u izgradnji a ne rušenju, zbog očuvanja ljudskog života, a ne samo nakon krvave pobjede?
General zna čemu služe strojevi koraci i parade. Život je Nikolu Naumova naučio: smijeh i suze tvoji su, bogom dati, samo nauči da ih kontrolišeš. Raduj se úse!
Gledao je i vidio što drugi ne vide, pa to zapamtio: ne reći ništa o onom što slijepa nada puka želi. Ne poželi više ništa da doznaš jer već znaš sve. I kako je bilo i što će tek biti. Mada on voli oba naroda - duga je njihova patnja, još jača i trajnija njihova vjera da će biti bolje.
Najnovije vijesti u vašem džepu!